In the darkness there is always a bright spot, DEATH!
14.11.2006., utorak
Zašto su ljudi takvi? Zašto su takvi? Zašto… Zato jer su LJUDI!
|
Alojs! Ja sam živa, vi? Ma, ko da me je briga za vas… (nije) šala!!! Mene muči jedno pitanje – zašto su ljudi takvi? Kakvi – bezobrazni, hladni, kad nekaj lepo pitate, odbruse vas, egoistični, dvolični itd itd… Uvijek govore u zagonetkama, do pola reče rečenicu a kakti bi se mi ostali trebali snaći, prokužiti kaj je netko rekao… a onda dok si mi krivo protumačimo, onda nam vele da smo glupi… uf… I, da, zakaj ljudi seru po drugima prije nego provjere istinu o tome nečemu??? I tjeraju te da obećaš nekaj, a ti to nećeš! I onda dok prekršiš to nešto što nisi obećao, onda te jebu u zdrav mozak??? Zakaj ne mogu reći jasno, glasno, direktno u facu sve kaj misle bez obzira na posljedice???? Uvijek se nađe kompromis… ako se želi naći…  Znate zakaj, zato jer smo ljudi – najsavršenija greška prirode… naprosto smo stvoreni da budemo gamad! I kaj ti vredi biti dobar, kada se onda svi gaze!!! Mene škola muči… zaposlena sam biologijom, tako da svi drugi predmeti stradavaju… što naravno nije dobro, ali kad volim biologiju… počela sam s Nini (inače, frendica se zove Anđelina, ali ju ja tak zovem od milja) raditi radnju za natjecanje...  ako bum pak 7 na županijskom, pojest ću sve uzorke gljiva koje skupljamo oko škole… moram se potruditi da to bude fakat super… iako to podrazumijeva još 2 sata (ne školska) poslije uobičajenih 7 sati u školi, ići okolo s nožićem, fotićem i dnevnikom rada gotovo puzajući po zelenim područjima naše divne škole… čitanja raznih literatura od 380 stranica(kakvu sada imam kod sebe) zanimljivih naslova – Atlas gljiva… bljeeeeeee……. I to je tek početak radnje… jbg… nitko me na to nije tjerao…  Uz sve to, moram naći vremena za sebe(sama sebi sam najvažnija),školu(suta pišem 2 zesta i zadaćnicu), društvo, obitelj(kak to lepo zvuči, mislim samo na mamu), malo da pospremim sobu jer zgleda kaj da je atomska pala…Zato, ljudovi moji, koji ste u blizini mene, sorite zbog zanemarivanja vas i daj imajte malo razumijevanja dok vam kaže da me pustite da se ohladim… to će vas spasiti jer dok meni padne mrak na oči, nitko me neće spriječiti da vam skočim za vrat i počnem vas gristi, čupati, vrištati vam pod uho, ritati, zgađati se stvarima, baciti vas kroz prozor itd itd… dobro je jedino to kaj se to desilo samo jednom…=) Ajd, gospodo moja, stay evil… =)  |
25.10.2006., srijeda
|
"Hurt" I hurt myself today To see if I still feel I focus on the pain The only thing that's real The needle tears a hole The old familiar sting Try to kill it all away But I remember everything [Chorus:] What have I become My sweetest friend Everyone I know goes away In the end And you could have it all My empire of dirt I will let you down I will make you hurt I wear this crown of thorns Upon my liar's chair Full of broken thoughts I cannot repair Beneath the stains of time The feelings disappear You are someone else I am still right here [Chorus:] What have I become My sweetest friend Everyone I know goes away In the end And you could have it all My empire of dirt I will let you down I will make you hurt If I could start again A million miles away I would keep myself I would find a way Ljudi moji, još malo pa bu i jesen gotova… koma… Tako sam sjebana… ne znam zakaj.. kako je to patetično… zadnjih 2-3 dana ne izlazim iz sobe koja je uvijek pusta i zamračena… samo se čuje muzika s kompa i pucketanja svijeće… miris voska širi se prostorijom… ja sam bar uvijek bila vesela… ne znam kaj mi je sada došlo… i dok mi je bilo najgore, uvijek sam mislila pozitivno i da ću se izvući… ne znam zakaj, sada nemam volje da nastavim, da idem dalje… želim biti uvijek ovdje, sama, u mraku… iako vidim kroz tamne zastore sunce i kroz zatvoreni prozor čujem djecu kako se igraju, nemam volje da izađem… da im se pridružim… prste namačem u vruć vosak… tako je topao… za razliku od mojih hladnih prstiju… gulim vosak sa prstiju i mislim da mi baš to treba – da ogulim kožu… da ju presvučem kao zmija.. da budem netko drugi jer ovo što jesam očito ne valja…. Nije sve kao i prije… puno toga se promijenilo… ponekad su promijene dobre, samo to kasnije tek možemo zaključiti… Očajna sam…. Sve mi je sivo, ne crno, ne bijelo, nego dosadno sivo… da imam razlog da živim, bilo bi dobro, a da imam razlog da umrem, bilo bi još bolje. Ali nemam… ili ga možda ne želim vidjeti…sve je to za kurac… cjeli život je varka.. svi ljudi su samo neke nemrtve, ali ni žive duše što lebde okolo izigravajući boga… on ne postoji… bog ne postoji!!!! Sve je to obična laž… nitko ne postoji… samo mi… najsavršenija greška prirode – ljudi… mi smo ovdje i sada… nema raja nema pakla, ni drugog života… jednom se rađamo jednom umiremo i samo jednom volimo… ja sam se rodila, ja sam voljela i sada mogu umrijeti… što uopće je smrt? Definirajte mi riječ voljeti? Što znači da živiš? Svatko te riječi prilagodi sebi, onako kako trulom ljudskom rodu paše…A svi vi koji ovo čitate, koji budu čuli za to, jebite se svi!!! ja živim, ja volim, ja umirem samo zato jer ja tako želim, a ne zato jer moram… ja sam ta koja određuje si pravila… ja sam ta koja si postavlja granice i koja bira kojim sredstvima će doći do tih granica… ja, ja i samo ja!!! Ne, nisam egoistična, ja sam ista kao i vi, samo se vi to ne usudite priznati… |
15.09.2006., petak
Ganja, marihuana, trava, kanabis, gandža, vutra, džoint ... sve su to nazivi za sredstvo dobiveno od ženskih listova Indijske konoplje
|
Ej, ljudovi.... i da ja nabacim koji post... Naravno sve je skinuto s neta! ja sam ok, škola i dalje jebe kao i sve žive ljube, ljubav je tak gdje je i uvijek - u kurcu, lai sam sretna... zakaj? zbog ničeg... zbog sebe... luđa sam nego inače pa mi to daje jedan osječaj sreće... odnosno, jedini osjećaj sreče... no, nečemo o tome, nego i marici.... weeeeeeee....... :)   Što je ona, kako izgleda i njena podjela!Jednogodišnja je zeljasta biljka koju zovemo «Kanabis sativa». U botanici je klasificirana kao pripadnica obitelji Cananabiceae, roda Kanabis. Ima uspravnu stabljiku i prstenasto raspoređene listove. Većina se botaničara slaže da postoje tri vrste: Kanabis sativa, najraširenija među njima, visoka je, dugih i rijetkih grana, a naraste i do šest metara; Kanabis indica je niža, visoka od 90 do 120 centimetara, piramidnog je oblika i gustih grana; Kanabis ruderalis visoka je oko šezdeset centimetara, ima malo grana ili ih uopće nema. Prva raste sjevernije i proizvodi više vlakana i ulja; druga raste južnije i proizvodi više toksične smole. Boje variraju od sivo-zelene do zeleno-smeđe, a u teksturi je slična origanu. Konoplja je dvodomna biljka (što znači da postoji muška i ženska biljka) i kada izraste do kraja, ima veoma intenzivan miris. Ženske su biljke veće i nose brojne cvjetove, dok su muške manje i tvore cvatove u obliku metlice. Plodovi biljke su sitni, jednosjemeni oraščići. Zapravo samo značenje riječi Kanabis (konoplja) i Sativa (korisna), odaje korisnost biljke. Kanabis je najizdržljivija od svih biljaka konoplje. Njezinom obradom dobiva se najčvršća tkanina, nazvana Canavass. Canavass je bila široko upotrebljavana tkanina, služila je za izradu platna za jedra u ranoj industriji brodogradnje, jer je bila do tada jedina poznata tkanina, koja u dodiru s morem odnosno sa soli ne bi istrunula. Isto tako, Kanabis daje još tri proizvoda, koje ostale konoplje ne daju: sjeme, tvar od koje je moguće dobiti papir i gorivo te lijek.  Marihuana liči na finije ili grublje izrezan duhan karakterističnog mirisa na sušeno sijeno čijim se gorenjem oslobađa jaki, lagano sladunjavi, miris zapaljenog suhog lišća. Marihuana je osuseni listovi i cvijetovi biljke cannabis sativa, koja sadrzi razlicite kolicine ne-narkoticne droge THC (tetrahydrocannabinol). Kada pusi ili jede dobija se osjecaj "naduvanosti" (high). Razlice vrste biljke proizvode razlicite osjecaje, svaka na svoj nacin ( neke cak i lose osjecaje - rijetko) Cannabis je klasifikovan kao ilegalan u Jugoslaviji i u vecini drzava, mada vecina biljki nemaju cak ni dovoljno THC-a da bi se zvala marihuana. Idelni opis osobe koja pusi marihuanu ne postoji. Od mladih do starih, do bolesnih i zdravih, ludih i nesrecnih itd. Mnoge osobe u istoriji covjecanstva su konzumirali marihuanu, primjer: Sekspir ciji stimulant je bila marihuana, Dr Frances Thackery i profesor Nick van der Merwe su pronasli dokaze da je sam Sekspir koristio marihuanu kao stimulant u pisanju. (opsirnije BBC NEWS Online, Oct. 30, 2000) Naucnici su dokazali da marihuana ima najmanji broj smrti u jednoj godini: Tobako ----------------------------------------------------340,00 to 425,000 Alkohol (bez ubojstava i nesreća) ---------------------150,000+ Drugi Overdose (recepti) -------------------------------14,000 to 27,000 Drugi Overdose (ilegalni)--------------------------------3,800 to 5,200 Aspirin -----------------------------------------------------180 to 1000+ MARIHUANA ---------------------------------------- 0  Evo samo nekoliko razloga zbog kojih treba legalizovati cannabis (ili bar dekriminalizovati): - nikada i nigde u svijetu nije zabiljeležen nijedan smrtni slučaj kao posljedica upotrebe cannabis-a - svijetska medicina je dokazala da se cannabis uspješno može koristiti u medicinske svrhe - bilo bi moguće uspostaviti mnogo bolju kontrolu kvaliteta cannabis-a kao i starosnog doba i broja korisnika - istina je da je veliki broj narkomana prije tog stadija probalo i cannabis,ali je također istina da najveći broj ljudi koji je probalo cannabis nikada nije ni probalo neku drogu, a kamoli postalo narkoman - alkohol i cigarete (a to nisu jedini primjeri) su potpuno legalni i dostupni svuda iako je dokazano da su štetniji od cannabis-a - cannabis sam po sebi ne stvara zavisnost  Rastafarijanci i legenda o podrijetlu marice Rastafarijanci ju također nazivaju '' Svetom biljkom ''. Legenda kaže da je biljka nađena na grobu kralja Solomona. Uporaba biljke vuče svoje izvore i iz Biblije; '' On je stvorio travu za potrebe životinja, a biljku za potrebe čovjeka ( Psalmi 104 : 14 ). Jedite svaku biljku zemlje ( Exodus 10 : 12 ). ''Marihuana je zelena ili siva mješavina isjecakanog lišća i cvjetova konoplje koja se naziva Cannabis sativa. Postoji preko 200 naziva za marihuanu u slengu, a kod nas se najčešće koristi termin "trava". Obično se puši kao cigareta (koja se zove joint) ili u luli ili u nargili. Ako je netko uzeo marihuanu on ili ona može: - Izgledati kao da ima vrtoglavicu i teško hoda - Izgledati blesavo i smijati se bez razloga, imati crvene zakrvavljene oči i - Teško pamtiti stvari koje su se upravo desile. Kad prvobitni efekti nestanu, nakon nekoliko sati, korisnik može biti veoma pospan.  PodrijetloMarihuana dolazi iz Centralne Azije, a moguće je da se uzgajala već deset tisuća godina. Sa sigurnosču se zna, da je ona uzgajana u Kini jos 4.000 godina p.n.e. i korištena kao ljekovita biljka. Zapisi o ljekovitost ove biljke, zapisani su u knjizi ,,Ljekovite biljke'', za vrijeme kineskog cara Sjem-moeng, 5.000 p.n.e. Tada se preporučala protiv malarije, zatvora (obstripatie), reumatičnih bolova, i ženskih bolesti. A u Indiji, kao sredstvo protiv groznice, disinterije, glavobolje-migrene, i protiv polnih bolesti Poslednjih godina situacija se pozitivno polako mijenja u okolnim zemljama, zahvaljujući najnovijim istraživanjima u medicinskim krugovima, koji se slažu da je marihuana bezopasna ako se umjereno koristi, i da ova biljka ima velike ljekovite osobine, tako da se preporučuje kao najbolje sredstvo protiv bolova kod pacijenata od raka, Aidsa, Glaucoome-bolesti očiju, Epilepsie, Multiple sclerose, Paraplegie i tetraplegie - paraliza donjeg dijela tijela, Migrene, Reumatičnih bolova, Bolova kod menstruacije i porođaja Depresije i melanholije, Astme, nesanice, protiv povraćanja, i Dystonie-grcenja mišića. Često se postavlja pitanje, "tko je nepušač, kako da koristi marihuanu''? Jednostavno, skuhajte čaj od nje, prokuhajte je pet minuta, iscijedite kao čaj, dodajte šečera ili meda!  Način upotrebeUpotrebljava se pušenjem, jedenjem, pijenjem čaja. Prvi je način najuobičajeniji kada se marihuana miješa sa duhanom i puši kao cigareta (joint). Još jedan od načina pušenja je pomoću običnih ili vodenih lula (nargile). Efekat se primjećuje nakon nekoliko udahnutih dimova dostižući maksimum nakon 15-30 minuta. Djelovanje jedne ispušene cigarete traje dva do tri sata. Popijena ili pojedena, marihuana ispoljava efekat nakon pola sata sa dužinom trajanja tri do šest sati. Najčešći znaci prepoznavanja akutnog pušača crveni jastučići ispod očiju, proširene zjenice, spušteni kapci, zakrvavljene oči, bezrazložno smijuckanje, loša kordinacija pokreta, što često dovodi do povređivanja. Najčešći znaci prepoznavanja kroničnog pušača crvenilo i otok očnih kapaka, suhoća usta, problemi sa dišnim organima, alergije, gubitak inicijative, nesanica ili skraćenje dužine spavanja, problemi sa pamćenjem. Znakovi trovanja marihuanom su: crvenilo očne spojnice, promjene srčano-žilnih funkcija - ubrzanje rada srca i do 50% (zato je marihuana izričito zabranjena srčanim bolesnicima), porast krvnog tlaka u ležećem položaju, a smanjenje u stajaćem.  Ovisnost o marihuaniMarihuana ne stvara fizičku, ali stvara psihičku ovisnost. Apstinencijski sindrom (sindrom ustezanja kod uskraćivanja marihuane nakon što je već nastala ovisnost) javlja se nakon uporabe uistinu velikih količina marihuane te je dosad poznat uglavnom iz pokusa na dobrovoljcima. Očituje se: nemirom, nesanicom, gubitkom teka, tresavicom i porastom tjelesne temperature.  RiziciE, o tome vam neči nikaj reči jer i da pušite i da ne pušite, neče utjecati na vaš odnos prema marici!!! Hrvati popuše 12 tona marihuane godišnje. Uživatelji narkotika u Hrvatskoj godišnje “popuše” 12 tona marihuane, “uživaju” u pola tone heroina, 150 kilograma kokaina te dnevno “potroše” oko 51 tisuću doza raznih vrsta opojnih sredstava! Trgovanje drogom s prometom od oko 400 milijardi dolara (USD) čini oko 8 posto cjelokupne međunarodne trgovine u svijetu danas. Prema analizama hrvatske Vlade o zloporabi droga, zarada od ilegalne trgovine opojnim sredstvima u Hrvatskoj kreće se oko svote od 800 milijuna kuna. U siječnju 1998. godine u Americi je pokrenut proces edukacije mladih o škodljivosti droga u što su uključene propagandne poruke, edukativni materijali, otvorene su web stranice, postavljeni su posteri, pojavili su se slogani na kino zaslonima... I, ljudovi moji, pušite kaj očete (travu, cigarete, ekološke...) i dok se napušite, zadržite onaj osječaj da je svijet lijep i dok se "odpušite"... evo vam jedne glupe slike -  pusač svima... :) |
25.08.2006., petak
Litči Midvjidići i moje more
|
Evo ljudi moji... ponovo pišem sranja, ali ih bar pišem.. nedam se tako lako... baš sam sada došla s mora iz Novog Vinodolskog... makar smo bili sa starcima, bilo je fenomenalno... pogotovo zadnja 3 dana kad smo srele Tkaleca i Jehoja... pa smo malo mučili njih... U koji kafič da idemo ja pijem pivo kak i oni, a Martina se drži bambusa... Evo par slikica jer mi se više ne da pisati...  baš je zdeno... vidi se...brrrr...  kaj ne da je fensi?  baš sam slatka!  Kak je utakmica bila zanimljiva...  kronične alkoholičarke..nema nam spasa!  Baš mi pristaje...kaj ne? I,da,ovo obavezno pročitajte ako možete.. J I šimirki skrivini Midvjidi ji mili dom Ini čik i liti Piglidijti. Niki ljidi ipisni, Ikritni ki zmij Srišili bi tij privi mili rij. Il nići, nići mić Jir mili midvjidić ći dič Ki jidin birit ći si svi I šimi spisiti. Iki viliš plinini Rijiki i cvijit Idmih ći ti primit i svij šimski svijit. Ti litići midvjidi!!! Baš sam faca... J Baš sada pijem pivo iz polalitrene krigle PAN! Mile, kako nepreduje tvoja jetra? Imaš od nje bar neke ostatke??? p.s. za medvjediće smo zahvalne Filipu i Jehoju koje puno pozdravljamo!  Evo i njih dvoje... Pusač svima! |
23.07.2006., nedjelja
23.07.05/23.07.06 - godina dana je prošla otkako sam voljela, a voljena ne bila; davala sve, a primala ništa; nadala se i nadu izgubila...
|
me Napomena: Ovo je pisano u trenutku slabosti i biti će to zadnji post u narednih nekoliko mjeseci... Molba: Nemojte se truditi ovo razumjeti jer ni ja ne razumijem... znam da će ovaj post izazvati nelagodu nekih ljudi, pa neka mi oproste na tome... moram izbaciti to iz sebe...i, još vas molim da ovo više nikad ne spominjete jer okrećem novu stranicu u životu i želim da mi taj pokušaj da volim bude u lijepom sjećanju....Ništa ne pitajte, suzdržite se komentara… Onaj kome pišem valjda će se prepoznati, ako me se još uvijek sjeća… Evo, duboki udah… Prije točno godinu dana je bio najljepši dan u mom životu, za sada… Svi moji snovi su se ostvarili… moje lude, jadne, površne želje… to je bila savršena subota, iako uvijek govorim da savršenstvo ne postoji… Tjedan dana unaprijed sam znala što ću si oduči… Te je divne subote kiša padala… Lijevalo je kao iz kabla… Mislila sam da nema šanse da se razvedri… Ali se nisam prestala nadati… Ona je padala i padala, padala… sve negdje do 5 sati… onda je sunce naviralo iza tamnog oblaka… nasmiješilo se… kao da je znalo da mi je to tada bilo najpotrebnije… čak sam spavala s viklerima… trpjela bol… ali je bilo vrijedno… Kika je išla s menom do grada… Ja u crveno – bijeloj, a ona u rozno – bijeloj kombinaciji… sama sebi sam bila teko lijepa… jedno od rijetkih dana kada to misli...Kao i obično, pravac u vrtić… Vino, kola… Za to živim… Pili smo i smijali se… Ustala sam da mi se sve to lijepo staloži, ali neki bi rađe da mi se to staloži s prednje strane vrtiće… doslovno su me odnijeli tamo… Tada sve što sam htjela ja da se vratim natrag Kiki jer sam mislila da se bu rasfunjila i otišla doma… No, nije bilo tako… Vratili su me, a ja Kiki u zagrljaj… rekla je ako oču da me ostavi s njima, nema problema.. ali samo da rečem… još ne mogu vjerovati kako se cool ponašala… to bi mogla očekivati od svih, ali od nje najmanja… kolko god me je prije ostavila na cjedilu, od Te subote ne više nikad nije iznevjerila… fakat smo se zbližile poslije toga… nikad joj to neću zaboraviti… vratiše se samo ja i On ispred vrtića i jasno sam ga pitala da li zna što radi, da li zna s kim radi, da li će se sutra kajati??? Da, da, ne… Pošto nam je tako dobro bilo, svi su otišli u holly, a ja i On u park… na klupu na kojoj ću danas plakati... za ništa me neće biti briga... mislit ću samo na njegove smeđe oči u kojima se vidio odsjaj zvijezda… usne nježne kao prvi pupoljak na stablu… kosa glatka kao svila… plačem i smijem se… sjećam se sva tri puta dok me pitao koliko sam pijana… malo me zajebavao – malo pita kolko sam pijana, malo kolko sam trijezna… kaj on očekuje da se ja koncentriram na pitanja kada ovako lijepo biće sjedi preda mnom?… Na prvi pogled sam se zaljubila, njegovom se prvom poljupcu predala, srce zauvijek izgubila… da…. Prvi puta sam zaista voljela… u punom smislu te riječi… svaka njegova riječ je za mene bila zakon, svaki dodir nagrada, svaki poljubac bi digao u visine… jednostavno, bilo je prekrasno…. Ne postoje riječi da se to opiše, ni slike da se nacrta, ni čokolada nije slađa od njegovih usana… Ni sama ne znam što sada želim… da budemo skupa? – ne…. Ako bi bili skupa, pošto ja njega nikad ne bi ostavila, on bi mene i tek to onda ne bih preživjela…. Da vratim vrijeme? – bilo bi dobro, ali bi se još uvijek postojao razlog zašto to nije bilo nešto više od «jedne večeri»… da saznam zašto je par dana poslije One subote bilo to što je bilo? – ne, znam dio priče… a i sada da ga pitam, odgovor ne bi bio iskren, a i prošlo je mnogo od tada… to više on ni ne pamti… ali ja da… pamtim svaki njegov pokret, svaku riječ, svaki osmijeh… a i kako ne bi… voljela sam, a voljena ne bila; davala sve, a primala ništa; nadala se i nadu izgubila… s njegovih usana bi i otrov pila...I još ne mogu vjerovati da je prošlo toliko vremena, da sam toliko suza isplakala do sada zbog njega, da sam obijala svako dobro… od tada ne mogu voljeti.. ili ne želim? ne želim da se izgubi ova uspomena… i neće… ništa na ovom svijet ne može oživjeti onaj dio mog, odavno razbijenog, srca koje sam mu dala te noći… plakala sam više od četiri mjeseca svake noći, sanjala samo njega i razbijala glavu kaj je to pošlo po zlu… više od pola godine mi je trebalo da ga u potpunosti prebolim… preboljela sam ga, ali zaboravila ne… niti ću nikad… i da želim, ne mogu… prejako je…Smijem se… ne znam zašto…srce me boli… suze i dalje teku… mislim što će biti nakon kaj On to pročita… kako će me ikad pogledati u oči… ja sam ta koja bi se trebala brinuti… ja sam ta glupača koja je rekla da i drugi mogu prisustvovati našem razgovoru.. to je jedino zbog čega žalim… nije mi žao ni toga kaj sam nagovarala Kiku da laže staroj da u kinu gleda «Wicker Park», ni to što sam se s Tinom posvađala, a sigurno ne žalim ni za mjesecima kojima sam patila jer je bilo vrijedno… uvijek govorim «ne vračaj se natrag», ali zbog njega bi sve promijenila… baš kao što sam long time ago rekla da nikad neću iskreno voljeti osobu za koji nisam sigurna da ona mene fakat voli… ali, sam to prekršila… bilo je prejako… ljubav ne pozna granice, ni obećanja, ni zakone… ljubav je sila, ljubav je moć, ljubav je samo za jednu noć!!! ne znam zašto sada to pišem… toliko je bola u meni… bola neizlječivog… osjećam da ne mogu dalje… da posustajem.. da do kraja umirem… da polako nestaje… da me nema… nema me više… a što je tome razlog?… razlog je moja ljubav… razlog je on.. onaj koji mi je nekoć srce puno života pretvorio u kamen, moj ružičasti pogled na svijet obojio u crno, veselje i smijeh u tugu i jad obratio… više ja nisam ja… već godinu dana… više ništa nije isto… zbog njega se iskaljujem na drugima… sav muški rod đubretima smatram…i meni je već muka od svega toga… od jadovanja.. plakanja… žalovanja… dapre… samoće… njega… ali mi je najviše muka od toga kaj ga još uvijek volim… koliko god da sam sada ljuta na njega, bijesna, razočarana, sve mu opraštam… jer ipak sve lijepo mi se dogodilo s njim… prije godinu dana dala sam mu svoje srce, i iako je slomljeno, nije mi žao zbog tog… dala bi mu još i više.. dala bi mu sve što imam… zbog njega sam u stanju učiniti sve… krasti, ubijati, najbolje prijatelje iznevjeriti… sve… Zbog tebe ću lutati, varati, zbog tebe ću lagati, tuđim se osjećajima igrati, lažno se smijati, lažna obećanja davati… Zbog tebe… Zbog tebe ću ceste sjećanja preskočiti, rijeke i jezera presušiti.. Zbog tebe.. cvijetovima latice kidati, leptirima krila lomiti, i sve godišnja doba u led pretvoriti… Zbog tebe ću život prokockati, ali šta mi to vrijedi kada ću te i dalje neizdrživo voljeti! I kako se sad mogu ljutiti kada mi je napravio ono što ja sada radim drugima… čak bi mu trebala biti zahvalna što mi je rekao u facu istinu da me ne voli i da me ne želi povrijediti… ali da to nije istina saznala sam tak nakon koji 7 mjeseci… i to još ne od njega nego od najboljeg mu frenda koji je ujedno razlog kaj mi nismo bili zajedno… Ali, to je sada prošlost… slatka prošlost za kojom žalim… tada mi je bilo tako lijepo… tada sam još mislila da ima nade za nas… ali sada… sada u njemu vidim samo prijatelja… vidim malog dječaka… dječaka u oklopu od zla, patnja i mržnja koji sjedi sav u suzama i moli da ga se istinski voli, moli za zagrljaj i da mu se kaže da je sada siguran u ovom okrutnom i hladnom svijetu…. Svakim danom sve više i bolje izgrađujem sebe zahvaljujući njemu i našem prijateljstvu iako on toga nije ni svjestan…Poznam ga dosta dugo, ali su se neki događaji trebali desiti da bih shvatila da nije sve kako se čini.. da nije jak kao što drugi misle, da je i on ponekad povrijeđen, i da bi se najradije rasplakao.. ali neće… neće otkrivati svoju pravu stranu jer je razočaran svijetom oko sebe i ljudskim rodom općenito… boji se da ga netko još više ne povrijedi… ali tako tjera dobre prijatelje od sebe.. tako tjera mene od sebe… Sada ne želim ništa više nego da mu mogu biti prijatelj… ali onaj koji će biti uz njega i u dobru i u zlu, raju i paklu… u svemu… drago mi je što je «upoznao onu drugu stranu mene»…. Tamo gdje i ja voli, gdje i ja se smijem, gdje se nadam za bolje sutra, gdje se brinem za nevine… tu stranu svakom danom sve više istiskujem… želim da nestane… jar jedini način da opstaneš je da budeš hladnokrvna egoistična budala…...boli me... sve... sve ovo što pišem... patim... patim jer ne znam kao će to prihvatit ljudi s kojima sam dana bila vani... koji su me bacali u fontanu, koji mu gledali kako trčim centrom grada u grudnjaku, kako traži cipele po parku... :))) ...danas sam bila normala i tko bi rekao da od sama pomisao da je danas 23. da ću me tako raspekmeziti... gledam krv na nozi koju sam zadobila pri padu u fontanu i razmišljam da si žile skratim... ali ja ipak nisam kukavica... nastavit ću dalje... neću se predati... neću zbog ljudi kojima je stalo do mene... koji me smatraju jakom... onom koju nijedan dečko neće navest da plače... evo još malo sms-ova: Slatko, ali otrovno… meko, ali okrutno…hladno, ali zapaljujuće… taj prokleti osjećaj ljubavi… Teško je biti nitko i ništa onome tko je tebi sve, ali život ide dalje i ne pita boli li ili ne! Jednom kad shvatiš da sam te voljela iako sam bila nedorasla balavica – biti će kasno! Jer onda neću imati 14 godina i neću voljeti tebe… Prolaze dan i, sati, mjeseci I moje srce još se liječi. Lijeći od boli, patnje i tuge I ljubavi jedne Nesuđene, ne preboljene, nikad zaboravljene… I na kraju, Ne plači zato što je nešto došlo kraju, veseli se jer je trajalo!!! Ne brinite se za mene, ja ću biti dobro… najgore sam prošla… samo pazite kome ćete srce dati jer dok ga daš moraš biti svjestan da je lijep početak, a tužan kraj… Iskreno, mislila sam da će mi biti veći bed za taj datum, ali za sada mi je samo jedan običan dan.... "It still feels like our first night together Feels like the first kiss and It's gettin' better baby No one can better this I'm still hold on and you're still the one The first time our eyes met it's the same feelin' I get Only feels much stronger and I wanna love ya longer You still turn the fire on So If you're feelin' lonely.. don't You're the only one I'd ever want I only wanna make it good So if I love ya a little more than I should Please forgive me I know not what I do Please forgive me I can't stop lovin' you Don't deny me This pain I'm going through Please forgive me If I need ya like I do Please believe me Every word I say is true Please forgive me I can't stop loving you Still feels like our best times are together Feels like the first touch We're still gettin' closer baby Can't get close enough I'm still holdin' on You're still number one I remember the smell of your skin I remember everything I remember all your moves I remember you I remember the nights ya know I still do One thing I'm sure of Is the way we make love And the one thing I depend on Is for us to stay strong With every word and every breath I'm prayin' That's why I'm sayin'... " |
04.07.2006., utorak
3 dana pivovarijade – bliski susret s plavima i moje sjebano grlo
|
Eh, da se malo i ja javim… nemam previše vremena jer mi je draže biti vani nego viseti na netu… Mali opis ta 3 dana: Petak – Psiho Modo Pop -od koncerta sam vidla samo Bašču i vino -prvi puta od 9 mjeseca sam se zbljuvala; pa kak i ne bi kad sam tolko toga zmešala, a još nisam ništ jela… Subota- Cetinski -ni k od koncerta -upoznala sam siti hukr – pa samo se bacile na posao.. J -nekaj sam se zlajala, ali nadam se dalje to neće proširiti -još sam više alkohola zmešla, ali sada nisam bila ni pijana Nedjelja – Jole -e, tu sam bila na koncertu samo zato jer sam frendici obećala da bumo malo nutra, ali ipak smo bile više vani… -evo male anegdote s plavima Idemo ja i frendica kroz park i čikamo… Ide murjak prema nama… Meni frendica veli nek ugasim čik, ali nisam.. a nije ni ona… Drotar, murjak, policajac il kak već hoćete: Dobro večer Ja i frendica: dobro večer Drotar: Kaj to pušite? Ja se sagnem da mi obližnja lampa osvijetli čik Ja: Ronhil Drotar: A kolko godina imate? Frendica:17 Ja: 16 Policajac: Napunjenih 16 ili 15 i pol Taman posla da bum rekla istinu Ja: napunjenih 16 Drotar: Imate osobnu? Frendica: da, ali ju nemam kod sebe Ja: moja je u izradi Dok sam to rekla, slučajno sam mu pogledala na pločicu na košulji na kojoj mu piše prezime i ime Ja: Nemoj te se uvrijediti, ali mogu vas nekaj pitati? Drotar: pitaj Ja: Imate vi možda sina? Drotar: da Ja: zove se *? Drotar: Ne… Ja: vidla sam prezime pa sam mislila da se vi od * tata Frendica: Gle, fakat, slična prezimena… i njegov stari radi u policiji Drotar: Prezime mi je mrm, a ne mmm Mislim da ti je moj sin malo premali… Ima 5 godina… Ja: uuu… i nasmijem se… Uto dođe drugi drotar, pa smo ja i frendica krenule dalje… Eh, više sreće nego pameti… Inače nas je trebal zapisati jer je prošlo 11, a mi smo maloljetne i još smo pušile… Ali, ja sam se počela ulizivati, skretati s teme, pa nas je čovac pustil… tu večer smo ga još par puta srele… To je bilo to… imam takav sjeban osjećaj… tako sam trula.. da… to je pravi opis mog stanja- trulost… ali, nadam se da će se to uskoro promijeniti.. mora se promijeniti… još me i grlo pere danas… bila sam kod doktorice jučer i imam gnojnu anginu…pijem silapen 1500… koma…jedva gutam vlastitiu slinu…užas… pljujem u čašu, spim 24 sata, grčim se od bola… još mi je danas staroj rođendan pa bum imala punu kuću ljudi…eh, biti će zabavo… Jedva čekam da opet budem ona stara… sada me neće biti jedno vrijeme na netu.. uživajte… |
27.06.2006., utorak
Malo nightwish-a...
|
Evo da se javim da ne mislite da sam mrtva… da se ne veselite uzalud… Ako još niste, obavezno pročitajte zadnji post na ovom blogu… možda će vama post biti smiješan, ali ustvari nije… govori o vremenu što je prošlo… tako je dobar da je mene, hladnokrvnu kučku uspio rasplakati… ali od sreće što sam našla osobu koju sam u tako malo vremena zavoljela tako puno… da, da… to je moja seka.. ne krvna seka… moja Martina… Zadnje vrijeme slušam Nightwish pa zašto ne bi napisala post o njima… Razlog više je taj što Tarja više nije s njima… Još će oni nju molit da se vrati natrag… Sasvim je logički da se postava benda mijenja, ali ona je jedna od začetnica tog benda… fenomenalnog benda…  Nightwish1996.god u 7. mjesecu oko ponoći u gradu Kitee «rođen» je Nightwish kada je Tuomas Holopainen provodio noć sa svojim prijateljima oko logorske vatre. Prve 3 pjesme bile su snimljene između 10. i 11. mjeseca iste godine. Tadašnji sastav imao je samo 3 člana - Tuomas, Tarja i Emppu.  To je bio početak početka… kako su se dalje razvijali, tko im se priključio pročitajte si sami na ovom linkuPrvi koncert koji su održali bio je u Kitee 31.12.1997. U 2000-oj su prisustvovali u kvalifikacijama za finskog predstavnika za Pjesmu Eurovizije s pjesmom Sleepwalker. Bili su apsolutni pobjednici po glasovima publike, ali zbog glasova žirija završili su na drugoj poziciji. Od početka 2006. godine bend traži novu pjevačicu, zamjenu za Tarju Turunen, koja je otpuštena 21. listopada 2005. na njihovom zadnjem koncertu u Hartwall areni u Helsinkiju. Primili su mnoge nagrade, na mnogim ljestvicama su bili 1#, dobivali su zlatne diskova, bili obožavani od strane publike. Još jedan link... Njihova muzika je neka mješavina power-operskog metala. Može se ubrojiti i u power metal i u symponic metal, čak ih se smatra jednim od osnivača symponic metal, skupa sa sličnim bandovima kao što su Epica, After Forever, Visions of Atlantis te Within Temptation. Popis članova i godina priključenja bendu: Tuomas Holopainen - klavijature (1996.)  Erno "Emppu" Vuorinen - gitara (1996.)  Marco Hietala - bas, vokal (2001.)  Jukka "Julius" Nevalainen - bubnjevi (1997.)  Bivši članovi: Tarja Turunen - vokal (1996.-2005.)  Sami Vänskä - bas (1998.-2001.)   Albumi:Angels Fall First (1997.) Oceanborn (1999.) Wishmaster (2000.) Century Child (2002.) Once (2004.) Ah, pjesme Njih ima mnogo, ali evo mojih 5 najdražih: 1.End of All Hope It is the end of all hope To lose the child, the faith To end all the innocence To be someone like me This is the birth of all hope To have what I once had This life unforgiven It will end with a birth No will to wake for this morn To see another black rose born Deathbed is slowly covered with snow Angels, they fell first but I'm still here Alone as they are drawing near In heaven my masterpiece will finally be sung Wounded is the deer that leaps highest And my wound it cuts so deep Turn off the light and let me pull the plug Mandylion without a face Deathwish without a prayer End of hope End of love End of time The rest is silence 2.Wish I Had an Angel 3.Over the Hills and Far Away 4.The Riddler 5.Nemo  Nešto malo o Tariji:Tarja Turunen rođena je 17.8.1977. u Helsinkiju (Finska). Nazivaju ju «draguljem metal scene», pjevačica izvanserijskih glasovnih sposobnosti. Počela je s pjevanjem uz pomoć učitelja i uzimala je privatne sate i za klavir kada je bila u nižim razredima osnovne škole. Kada je bila u višim razredima osnovne škole počela je svirati flautu u glazbenom koledžu. Nakon toga je nastavila svoje glazbeno obrazovanje u srednjoj glazbenoj školi u Savonlinni s klasičnim pjevanjem i glazbenim teatrom kao glavnim izborom. Nakon toga je otišla na Sibelius akademiju studirati crkvenu glazbu. Trenutno specijalizira klasično pjevanje. Nažalost, više nije u bendu. Ali, nebu Nightwish više našel tak dobru pjevačicu… bar ne s takvim školovanim glasom operne pjevačice… Ah, ljudovi, čujemo se dok nađem vremena jer je ipak ljeto počelo, a ja ne kanim biti doma. Ali me ovo sunce prisiljava na tminu moje sobe. Život izvan nje je moguć tak dok sunca više nema i dok komarice pojedu naivce… Bye bye |
13.06.2006., utorak
Sotona i crne mise… crne svijeće i križevi naopačke…
|
mnogo je ljudi pisalo o tome, pa zašto ne bi i ja... jedina novost je to kaj mi je mali mačak kojeg sam nazvala NERON i dobila 06.06.06.god danas nestao.. odlutao... propao u zemlju... Sotona ga je uzeo k sebi... ali, ni njemu ne dopuštam da mi uzme mačka... sigurna sam da su u tome imali prste moji dragi susjedi... i, da, prvi razred ću proč s 4 što znači da ću doma doči samo ručat i spavat.. ako i to...  Satanizam je religija bez griže savjesti.Individualna je osoba sa svojim potrebama uvijek na prvom mjestu. Pojam sotonizam (satanizam) Označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Sotonizam je štovanje đavla, osobnosti ili principa za kojeg se unutar židovske ili kršćanske tradicije smatra da utjelovljuje apsolutno zlo kao potpunu antitezu Boga.  Sotona je pobunjeni anđeo protiv Boga i ljudskog roda. Antropomorfizam jest samodostatnost čovjeka, koji još nije stigao do prave spoznaje Boga, želi Ga stvoriti prema svom vlastitom poimanju. Pojam sotonizam označava religiju u kojoj se Sotona štuje kao vrhovni Bog i gospodar, pa i religiju čiji sljedbenici odbijaju priznati egzistenciju bilo kojeg Boga te sebe postavljaju na njegovo mjesto. Sotonizam je i religija koja na neki način predstavlja parodiju kršćanske religije jer sljedbenici sotonizma uzimaju neke kršćanske molitve, određene svetosti i podliježu ih sebi tako što ih izokreću naopako ili im se ismijavaju pri izvođenju svojih rituala. Također je i sam sotonizam kao religija nastao iz neke pobune i revolta protiv kršćanstva i njegovih "okova" kojima on sputava čovjeka. Sotona je jedna neprevedena hebrejska riječ koja znači 'protivnik', dok je 'đavo' prijevod grčke riječi 'diabolos', a znači lažac, neprijatelj ili klevetnik. Sam Bog može biti Sotona za nas time što donosi nevolje u naše živote. Nazivi za Sotonu: 1.Naziv DEVIL dolazi od Indijanske riječi ˇdevˇ što znači bog. 2.Naziv SATAN dolazi iz Hebrejskog jezika i znači protivnik, suprotnost, optuženik, proklet. Ime mu je još i -inferno-. Gospodar je vatre i vladar južnog dijela pakla. Jedan od četiri "vražanske osobe" 3.Naziv LUCIFER dolazi od Latinske riječi što znači donositelj svjetla, prosvjetitelj, jutarnja zvijezda. Gospodar je zraka. Vladar istočnog dijela pakla. Jedan od četiri "vražanske osobe". 4.Naziv BEUAL (BELIAL) dolazi od Hebrejskog jezika što znači vrhovni, glavni, nema mu višeg, neovisnost. Makar mu ime potječe od tih riječi, on NIJE glavni. Gospodar je zemlje. Vladar sjevernog dijela pakla. 5.Naziv LEVIATHAN dolazi iz Hebrejskog jezika od riječi pastir iz dubina, moreplovac, mornar. Gospodar je mora. Vladar zapadnog dijela pakla. 6.Naziv DRACULA potječe iz Rumunjskog. Označava vraga. 7.Naziv AZAZEL potječe iz Hebrejskog. Označava jakog ratnika. Riječi 'đavo' i 'sotona' ne odnose se na palog anđela ili grešnog bića izvan nas. Nakon pada anđela, koji je prethodio padu čovjeka, dvije ljubavi stvoriše dva grada. Dva različita grada, koji se suprotstavljaju jedan drugome. Usporedba potječe od sv. Augustina. Augustin razlikuje Grad zemaljski, koji se zove i Grad sotonski, a proizlazi iz ljubavi prema samom sebi sve do prezira Boga, te Grad nebeski ili Grad Isusa Krista, koji proizlazi iz ljubavi prema Bogu sve do prezira samog sebe. Veza između đavla i naše zle želje je grijeh unutar nas. Iz ovoga vidimo da se sotonizam ne može jednoznačno definirati jer postoji više "podreligija" unutar sotonizma koje se moraju odvojeno objasniti i analizirati, a to su: - Osviješteni sotonizam- Sljedbenici ovog sotonizma negiraju vjerovanje u Sotonu, uopće u prisutnost sila metafizike, ponajprije zbog prezira prema bilo kakvoj religiji. Osviješteni sotonizam je religija koja podrazumijeva Sotonu kao apstraktni princip prirode, dakle, mogli bi ga označiti kao sotonistički panteizam. Za razliku od ostalih panteističkih religija, u kojima je pojedinac samo "malo zrno u zdjeli riže" i sitni, nezamijetni dio prirode i svemira, u sotonističkom panteizmu pojedinac se postavlja u središte cijelog svemira. "Pojedinac želi ovdje u sebi koncentrirati magijske moći svemira." Oni smatraju da je čovjek sam sebi Bog i nitko iznad ovog svijeta ne može i ne smije utjecati na njegov način života. Sami sebi daju pravila i zapovijedi po kojima će usmjeriti i organizirati svoj život. Ovaj osviješteni sotonizam se bavi proučavanjem unutrašnjih tajni i to filozofijom, tj. svojevrsnim nihilizmom. Sotonisti ove vrste uzimaju samo neke misli, načela i ideje iz sotonističkih djela, preuzimaju njihovu filozofiju življenja, ali izričito odbacuju sve što je povezano s religijom i vjerom u Sotonu, a posebice izvođenje uvrnutih rituala i prinošenje žrtava u njegovu čast. -Protestantizam -neosviješteni sotonizam- Štovatelje neosviještenog sotonizma koji čine različite vrste kriminala kao što su mučenja, ubijanja, silovanja u ime svoje religiju i svog boga smatraju izopačenim i psihološko poremećenim osobama. Suprotstavljaju se bilo kakvoj vrsti nasilja i smatraju da je sotonizam i dobio prizvuk negativnog, u tolikoj mjeri da je postao veliko zlo i opasnost društvu, zahvaljujući sotonistima neosviještenog sotonizma koji vrše niz ritualnih kriminalnih radnji. Uglavnom, pripadnici ovog sotonizma su mladi ljudi koji se zbog želje za mistikom, za uzbuđenjem, a i zbog nezadovoljstva postojećim religijama, okreću sotonističkim kultovima. Većinom ga prakticiraju mladi od 14 - 20 godina, što nije nužno, uzimajući razne informacije iz katoličkih i evanđelističkih izvora, LaVey- ovih knjiga, magije i svih izvora sa senzacionalističkim prizvukom. Unutar ovog vida sotonizma ne bi trebalo postojati nikakvih organizacija iako se i oni znaju povezivati i okupljati, ali to je uglavnom u krugu prijatelja ili poznanika. Prva laž Sotona govori prvoj ženi Evi: «Bog dobro znade, da čim pojedete taj plod, da ćete postati kao sam Bog, spoznajući dobro i zlo!» Takav bijaše prvi sofizam, prva laž, krivotvorstvo napasnika. Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo (Sir 25,24).  Crna misaKatarina Medici, žena francuskoga kralja Henryja II., u šesnaestom stoljeću osmislila obrede crnih misa. Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonistički obred, ipak postoji vjerovanje da podrijetlo i priče o njoj potječu isključivo iz literature i legendi, čiji se korijeni mogu naći u srednjem vijeku kad su ljudi počeli kombinirati kršćanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje početkom 17 stoljeća s progonima vještica. Ponekad sotonistički svećenik stavlja hostiju u vaginu žene s kojom će imati spolni odnos tokom mise, ili je odnos analan. Rijeci molitve se čitaju naopačke, od kraja prema početku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obično za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobađanje tzv. energije nakon spolnih odnosa. Naravno tu je i neizbježni obred crnog sabata. Potreban je oltar (veliki kamen ili drvena ploča), dva crna svijećnjaka s umetnutim svijećama od ljudske masti, magijski bodež sa crnom drskom, posuda s krvlju, kadionica s tamjanom pomiješanim s krvlju jarca, krtice ili šišmiša, četiri nokta pogubljenog kriminalca, glava crne mačke koja je pet dana hranjena ljudskim mesom, rogovi jarca i lubanja ubice vlastitih roditelja. Poprilično morbidno do sad, ali ima još. Pored oltara treba staviti figuru jarca, podignutu u sjedeći položaj, sa svijećom postavljenom između rogova, koja će predstavljati đavola, a to može biti i velika crna macka s odrezanom glavom i plastom prebačenim preko tijela. Među noge ovoga lika postavlja se faluš. Dvije djevojke trebaju sjesti ispred ovog lika, ostalo društvo u polukrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svećenik zatim nudi figuri đavola bijelu repu moleći ga za pomoć. Nakon toga slijedi kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu. Crna misa je ruganje katoličkoj misi. U njoj se obeščašćuju najveće kršćanske svetinje; hostije koje predstavljaju Kristovo tijelo, vino koje je simbol njegove krvi i sveta voda. Uz to se izvode i različiti oblici blasfemije i perverzije, obredi kulminiraju prinošenjem životinjskih ili ljudskih žrtava, a završavaju seksualnim orgijama." Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreče naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije Ritual se uvijek izvodi noću i mora završiti prije zore, a prethode mu ritualna pranja te prizivanja Sotone po točno određenim formulama. Na taj se način željelo osigurati magijske moći koje daruje Sotona kako bi se pomoću njih ubijalo ljude i uspostavljalo nezakonite seksualne odnose. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim sto nosi ogrtač od kozje koze, odnosno jareću glavu. Jarac je cesti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim.. Crne mise na kojima su se vodile seksualne orgije, mučenja, različita žrtvovanja, ubijanja novorođene djece, uglavnom su vođene pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV., madamme de Montespan, a održavao ih je okultist La Voistin i svećenik Abbe Guiborg.  Pripreme za izvedbu rituala: Za izvođenje rituala morate se pripremiti i vi i vaša okolina! 1. Mi se moramo pripremiti duhovno. Moramo razmisliti o čemu ćemo razgovarati sa demonima i zbog čega. Moramo imati neki cilj u tome. Moramo pripremiti listu želja koju ćemo pročitati demonima. Prije rituala moramo biti koncentrirani i psihički "stabilni", ne da vas je netko iznervirao ili izbacio iz takta. 2. Pod pojmom naša okolina smatram prostoriju ili mjesto na kojem će se ritual izvoditi. Mjesto mora biti mračno, ne u potpunosti, već čisto da je to simbolički izraženo. Naš oltar mora biti okrenut prema istoku. Iznad njega ili ispred njega trebao bi se nalaziti baphomet. Sva pomagala od svete šalice do samog baphometa ili oltara nesmiju imati nikakve dijelove od zlata, jer sotona ne voli zlato. Oltar nam može biti čak i monitor računala. Obavezno imajte barem jednu svijeću (crna), a ako radite sa više svijeća neka jedna bude bijele boje a ostale crne. Bijela boja predstavlja nemoć, ali postojanje Kršćanske crkve u svijetu sotonizma. Ako ritual ne uspije, probajte ga ponovo, provjerite jeste li izgovorili dobro enocijanske rečenice...  Sada slijedi puni opis Crne mise obrednog naziva: Kuća Svjetla. - Ritual se uvijek izvodi noću i mora završiti prije zore. Prije odlaska od doma treba izvršiti ritualno pranje riječima: Prljavštinu ovoga svijeta ispirem sa sebe, a s tim i sve ono što bi moglo odbiti Silu Svjetla. - Zatim se upali crna svijeća i pusti se da obasja vaše tijelo i da njezina toplina uđe u njega. Kada ste to osjetili, izgovorite riječi: O Sotono, Ti si gospodar srži riznice ljudskog svijeta! Zahvaljujući Tebi, čovjek je jeo s Drveta Spoznaje i pokrenuo svoju Evoluciju. Uz Tvoju će pomoć nastaniti Univerzum i postati jednak Bogovima. Nastaniti će zvijezde i slaviti Te sa njih i bit ćeš Gospodar Svemira. Dao si nam duši smjelost i nadu u njezine mogućnosti. Sada idem u Crkvu Luciferovu, koja je i Tvoja Crkva, Tebe slaviti! Kao što je voda skinula prljavštinu i učinila me čistom (čistim), tako ćeš i Ti Luciferom skinuti mrak s moje duše. Tvoja je Crkva tijelo moje! Duša je moja Misni ritual Stapanja s Tobom! Ti si slast Istine i Sjaj Stvarnosti svijeta. Milostivo me podari Svojom prisutnošću jer požar strasti gori u meni za Tobom. Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka. - Zatim se krene u Crkvu na odavanje počasti i Posvećenje. - U toku trajanja mise nema govorenja jer se to smatra ozbiljnim prekršajem. Jedine riječi koje se izgovore šapatom u mrak kod ulaska u prostoriju: Svjetlo Njegovo svijetlilo vam. Na to ostali šapatom izgovore: I tebi! - Oblačenje i odlazak je u tišini i bez riječi.  Povijest Prema nekim izvorima, smatra se da počeci sotonizma sežu u 15. stoljeće, a glavnim pokretačem se smatra francuski časnik Gilles de Rais, koji je 1440. godine bio optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma. On je osoba koja je pokrenula buduću eru sotonizma, osoba koje se prva poklonila Sotoni i sklopila savez s njim. U 17. i 18. stoljeću u Francuskoj se dešava procvat sotonizma za što je posebno zaslužan kralj Louis XIV. na čijem su se dvoru počele održavati crne mise, te različiti obredi demonopoklonstva. Zatim je u drugoj polovici 18. stoljeća u Lingurgu djelovala grupa sotonista koji su se nazivali «Jarci» i koji su u čast Sotone vršili različite zločine kao što su ubijanja, mučenja i silovanja. Oko 400 pripadnika ove skupine je uhvaćeno i obješeno od strane inkvizicije, ali su ipak trajali sve do 1780. godine. U 19. stoljeću u Francuskoj se masovno počinju održavati sotonistički obredi uglavnom pod vodstvom Abbe Boullana, vođe ogranka karmeličanske crkve. Boullan je zajedno sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom, pobjegao iz samostana i s njom je dobio dvoje djece, od kojih je jedno žrtvovao na crnoj misi. Papa je 1848. godine izopčio ovaj red iz Crkve čime je stavio točku na daljnje širenje pokreta. U 19. stoljeću sotonizam je bio i predmet književnih djela, posebice djela Charlesa Baudelairea i Jorisa Huysmansa koji u svom romanu " La bas" opisuje crnu misu i iznosi niz pogrda na Krista. U njihovim djelima Sotona je prikazan kao osloboditelj ljudi od konzervatizma koji prevladava u kršćanstvu, od zahtjeva Crkve koji sputavaju čovjeka i ugrožavaju njegovu slobodu. Oba pisca su prisustvovali crnim misama i bili povezani sa sotonističkim grupama. Sotonizam 19. stoljeća je protestni sotonizam čiji sljedbenici negiraju kršćansku vjeru, odbijaju slijediti kršćanske zapovijedi, žele postati Sotonini saveznici u odbacivanju Boga te proširiti taj saveznički krug, ali u svom svjetonazoru ostaju u vlasti kršćanstva. Tek u 20. stoljeću nastaju sotonistički pokreti koji se shvaćaju kao svojevrsna religija odvojena od kršćanstva. Početkom 20. stoljeća na scenu dolazi Aleister Crowley s kojim započinje nova era sotonizma. Jedan je od najpoznatijih predvodnika reda Ordo Templis Orientis(O.T.O.). Pored Crowleya osoba koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti sotonizma je zasigurno Anton Szandor LaVey. Anton Szandor LaVey je rođen 1930. godine u Chicagu. Na Valpurginu noć, 30. travnja 1966. godine osnovao je pokret "The Church of Satan" (Sotonistička crkva) i sebe prozvao vrhovnim svećenikom i Crnim papom (Black Pope). Uveo je nove metode i rituale u kojima se koristi enokijanskim magičnim jezikom preuzetim od Crowleya, a crnu misu je odbacio smatrajući je zastarjelom i ustaljenom. Početkom sedamdesetih godina LaVey se povlači iz vodstva crkve, a u osamdesetim godinama prestaje biti član Sotonističke crkve. Njegovo najpoznatije djelo je " Sotonska Biblija" ( The Satanic Bible) koja sadrži četiri knjige evanđelja: 1. Vatra -Knjiga o sotoni- Đavlova pobuna; " 2. Zrak -Knjiga o Luciferu -Prosvjećenost 3. Zemlja - Knjiga o Belialu - Prevlast nad zemljom 4. Voda - Knjiga o Levijatanu - Pobješnjelo more."  No, time je izazvao shizmu u tom pokretu, jer su ga neki pravi sotonisti držali šarlatanom, dok je on istodobno oko sebe okupljao američku elitu fotografirajući se po magazinima u šarolikoj odjeći i okružen poluobnaženim djevojkama. Njegovu antibibliju zato je ozbiljno shvatio Charles Manson, osnivač Final Church, koji je sebe smatrao Sotonom i Kristom u isto vrijeme. Isto tako je držao kako konačni sud nad ljudima trebaju provesti on i njegovi sljedbenici, a bit će usmjeren protiv cjelokupnog ljudskog roda. Njegovi su se poklonici organizirali u manje eskadrone smrti koji su na ritualan način kažnjavali "ljudsku gamad", a u jednom takvom pohodu stradala je 1969. godine trudna glumica Sharon Tate i njezini gosti, pa su Manson i njegovi konačno zaglavili na dugogodišnjoj robiji. LaVey je umro 29. listopada 1997. godine od srčanog udara.  Devet sotonskih izjava, koje suprotstavlja biblijskim zapovijedima: " 1.Sotona predstavlja ugađanje sebi, umjesto apstinencije! 2.Sotona predstavlja vitalnu egzistenciju umjesto duhovnih laži! 3.Sotona predstavlja neoskvrnutu mudrost umjesto licemjerne samoobmane! 4.Sotona predstavlja dobrotu prema onima koji to zaslužuju umjesto ljubavi potrošene zna nezahvalne! 5.Sotona predstavlja osvetu umjesto okretanja drugog obraza! 6.Sotona predstavlja odgovornost odgovornima umjesto brige za psihičke vampire! 7.Sotona predstavlja čovjeka kao životinju, nekad bolju, često goru od onih koje hodaju na sve četiri koji je zbog svoje «božanske duhovnosti i intelektualne razvijenosti» postao najkrvoločnija od svih! 8.Sotona predstavlja sve tzv. grijehe jer svi vode ka fizičkoj, mentalnoj i emotivnoj ratifikaciji! 9.Sotona je uvijek bio najbolji prijatelj Crkvi jer ju je održao u poslu sve ove godine!  Grupa Eagles je u njegovu počast snimila pjesmu " Hotel California", što je upravo bio popularni naziv za LaVey-ovu Sotonističku crkvu. LaVey je za sobom ostavio i jedanaest sotonističkih pravila kao neku vrstu uputa za svakodnevno življenje : 1.Nemoj iznositi svoje mišljenje i davati savjet ukoliko te nitko ništa ne pita. 2.Nemoj se jadati drugima ukoliko nisi siguran da to oni žele čuti. 3.Kada ste na tuđem teritoriju pokažite poštovanje ili inače ne idite tamo. 4.Ako vam gost na vašem teritoriju ide na živce budite okrutni i bez milosti. 5.Ne iskorištavaj seksualno osim ako ti nije dat znak. 6.Ne uzimaj ono što ti ne pripada osim ako to drugome nije teret i moli te da mu pomogne 7.Priznaj snagu magije ako si je uspješno koristio da bi ispunio neke svoje želje ili potrebe. Ako budeš poricao snagu magije nakon što si imao uspjeha s njom, izgubit ćeš sve što si postigao. 8.Ne žali se ni na šta što se ne odnosi na tebe. 9.Ne čini zlo djeci. 10.Ne ubijaj životinje osim ako si napadnut ili da bi preživio zbog hrane. 11.Kad se krečeš po otvorenom teritoriju, ne smetaj nikome. Ako tebi netko smeta, opomeni ga da prestane. Ako ne prestane, uništi ga.  Znakovi:  Znak baphomet koristili su Templar-vitezovi koji su baphomet koristili da predoče i predstave zlo. U povijesti, kroz godine nazivan je svakakvim imenima, najpoznatija su: The Black Goat, The Judas Goat, The Scapegoat i vjerojatno najpoznatije Baphomet!Danas baphomet predstavlja moći tame i Sotone. Njegov je oblik pentagrama koji je okrenut naopačke (invertabilni pentagram). Predstavlja još i čovjeka u svojih pet točaka. Također se u Sotonizmu koristio i "obični" pentagram koji je predstavlja čovjeka suprotnog prirodi, zato se danas koristi okrenut naopako i prikazuje u biti kozu sa rogovima što možemo protumačiti kao moć, dvojnost i prkošenje. Oko samog invertabilnog pentagrama nalazi se krug i izvan kruga u svakom vrhu kuta pentagrama jedan simbol. Simboli su na Hebrejskom jeziku i Leviathanovu moć iz vodenih dubina i moć Sotone. Sotonisti se koriste s prvih 18 (19) Enocijanskih ključeva. U biti ih ima 48. Enocijanski ključevi temelje se na enocijanskom jeziku koji je vjerojatno stariji čak i od Sanskritskog jezika. Mješavina je Arapskog, Latinskog i Hebrejskog, ima još i tragove nekih drugih jezika (Grčki, Jordanskog i Turskog).  Enocijanski ključevi su skupovi rečenica koji su bazirani na staroj enocijanskoj vjeri. Danas su temelj većini sekti, crkvi... Dugo su se za vrijeme prošlosti enocijanski ključevi tajili i čuvali od javnosti i nepripadnika sekti. Koristimo ih najviše mi, sotonisti.Otkud broj 666? Taj broj potječe od 1666 godine jer su se tad dogodile čudne stvari u Francuskoj za što je bio kriv - sotonizam. Do 1666.godine nije bilo nekih čestih i poznatih sotonističkih aktivnosti. Spominje se u Kršćanskoj bibliji kao znak za demona, vraga. U 7.stoljeću Muhamedovi džihad-jurišnici počeli su preplavljivati Bizant i došli su na Europsko tlo. Iz grčkog imena osnivača Islama - Maometis nađen je broj Antikrista: M = 40 A = 1 O = 70 M = 40 E = 5 T = 300 I = 10 S = 200 Sveukupno to je - 666. (u grčkom pismu svaki je znak mogao označavati i neki broj). A i krvavi Neron, progonitelj kršćana, je označen sa tri šestice. U Hrvatskoj su poznata posljednja oskvrnuća prošle godine u Ogulinu, i nedavno na starom i novom splitskom groblju, što je policija poprilično dobro zataškala, premda je poznato kako u Splitu još od polovice osamdesetih postoji sotonska sljedba koja štuje simbole poput naopakog križa i pentagrama, te polumjeseca, šestica, svastike i Neronova križa, koji je kasnije nazvan "peace" pa ga mnogi nesvjesno nose smatrajući da predstavlja simbol golublje noge. "Nema raja za vječni život I nema pakla gdje se grešnici peku Ovdje i sada je dan našeg trpljenja Ovdje i sada je dan naše zabave Ovdje i sada su naše prilike i mogućnosti Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemaš..." Najpoznatiji dio iz Sotonističke Biblije |
01.06.2006., četvrtak
Nema naslova jer nema ni teme.... Ili su to možda životne vrijednosti?
|
Nisam ni znala koliko je ljudima stalo do mene... Evo par riječi nad kojima sam se jebeno zamislila: "...smatram te jako jako bliskom prijateljicom (takvih nemam osim tebe) s kojom mogu sve..." "Smatram da su razgovori s tobom uvijek super, smatram da ti mogu dosta toga reći..."  "...ako ti je srce hladno i uništeno ja ću ga skupiti, otopiti, složiti i ponovno ohladiti te ga vratiti na gotičarsko mjesto kamo i pripada i zajedno ćemo stajati i gledati kako sa ponovo samo uništava..." ...pa naravno! zakaj ne,pa smo si sisterke ne? :)))..." "...počašćen sam...stvarno...ozbiljno, al nisam znal da sam ti tak prirastao srcu...." Neću otkrivati imena... osobe koje trebaju znati, znati će... Kod mene nema novosti (bar ne one za koje bi svi trebali znati)... Još uvijek sam ja - luda, djetinjasta, s viskom frekvencijom glasa, s lažnim osmijehom na licu... ali zadovoljna... imam ljude koji me fakat vole.. i jako mi je drago zbog toga...  Malo razmišljam o vrijednostima života... Što bi čovjeku trebalo biti prioritet? Novac, obitelj, slava, moć, znanje, ljubav...??? Sve je to nekako... materijalno... bar nešto od toga... ali najgore je to što ljudi baš tome teže... misle da će biti najsretniji... naravno, lijepo je biti bogat, ali ti nemaš pravih prijatelja... Imaš samo neke neodređene sjene što se smucaju oko tebe zbog tvog nova, položaja, slave... kamo je nestao onaj lažni osjećaj sigurnosti? ni njega više nema... stradaju nedužni.. ljudi se ubijaju zbog novca... kako smo svi mi materijalna biće...  ne poričem da nam nije potreban novac.. jeje, ali ne bi nam smio biti glavni cilj u životi... ako je, izgubit ćemo pravu vrijednost - naše bliže, prijatelje... povrijedit ćemo i njih jer nikad se nećemo zasititi materijalnog...  "Kuda ovaj svijet ide? ili samo stoji na mjestu nepomično u tami gdje se sva draž i ljepota života gube u crnoj tupi?" Tako je napisao prijatelj nekoć davno na svom blogu… ima nešto istine i u tome...  Ljubav i prijateljstvo zaboravljene su u ovom svijetu... ali ih ipak ima.. ja ih imam... prave prijatelje... i njihovu uzajamnu ljubav... i to im nikad neću zaboraviti... niti neću moći.. mnogo mi znače... Grim i Martina, Bobo i Mile, Kika, djelomično Nimiru i Tina, Stanč i Tommy, Anđelina... (za ove djelomično - oni meni mnogo znače, ali nisam sigurna kolko ja njima)...  |
23.05.2006., utorak
Maturanti, sretno vam bilo!
 Još sutra i slobodni ste ljudi! Koliko je dobro biti maturant, toliko i nije…. Napokon ćeš se riješiti škole i na faksu će te već smatrat čovjekom, ravnopravnim…. S druge strane, gubiš vezu s ljudima iz razreda… iako to nitko ne želi… jednostavno više niste jedno, sada ste pojedinci… nema više «naše»… sada je «moje» i «tvoje»… Lako je održati prijateljstvo s dva-tri čovjeka… ali dok je njih više…. Svi se trudimo da se ne zaboravimo, ali, jednostavno, vrijeme čini svoje… Taman dok sam se skompala s pojedinim maturantima, oni mi odlaze… pitaj vraga kam…  Možda sam sebična, ali što ću ja bez njih??? Tko će me hrčkati u fontani?… osim Mile-ja… Kome ću krasti čika, ne jednog, već dva?…. ako ne Nimiru-u… Tko će me nonstop spitavati dal se kaj funjim na njega?… osim Marka… Tko će smišljat molitvu u parku?…. osim Gero-ja… A koga ću ja gledati u kožnjaku i dolčevitama?… ako ne Sims-a… Tu su još i Reho, Totto, Drax, Marica... Kad smo već kod kožnjaka, kada su rekli hladnije vrijeme? Netko mi je još dužan da ga vidim u dugom, crnom kožnjaku! :) Od, dragih mi ljudi, jedino Grim ostaje ovdje na faksu… Morat će me trpjeti još par godina… Najrađe bi ih zaprla u sobu 2x2 i nikamo ih ne puštala… fakat mi ti ljudi puno znače… Iskreno, najviše će mi definitivno faliti Nimiru i Mile…a i Marko…. S njima sam najviše vremena provela… Iako ih nisam puno viđala osim subotom i u školi, prirasli su mi mom ledenom srcu (tj. samo krhotinama što je od njega ostalo)… Nije isto dok ih sada nema i dok će biti u Zagrebu ili gdje već… Ovako sam znala, ako ništa drugo, da ću ih vidjeti na hodniku… Naprosto, navikla sam se da su uvijek tu negdje… ali pravi prijatelji su kao zvijezde u tamnoj noći – ne možeš ih uvijek vidjeti, ali su tu negdje i paze ne tebe…  Jednostavno, ne mogu zamisliti subotu bez da nasmijem Mileja s rrrrrr ili da mi nimiru kaže da sam obradila cijelu gimnaziju… Falet će mi to… ali zato postoji mail, chat, sms… od bilogdje do bilokam… I kamo got da odu, neka znaju da ih volim… i to jako….A kak sam si super s Martinom, čujemo se svaki dan, vidimo u prosjeku svaku drugu subotu iako je tako daleko… Neću dopustiti da me zaborave… ko da je to moguće…. Takav kričav glas još dugo ostavlja posljedice na bubnjićima, gluposti u mislima… Evo prigodni stih iz moje i Martinine pjesme: And if you go, I wanna go with you  And if you die, I wanna die with you Ali, tješim se… ljeto je dugačko…   10.mjesec |
17.05.2006., srijeda
Djetinjstvo… dude varalice…. majice sam cvjetićima….
 Da… sve je lako kad si mlad… Evo mene u djetinjastijem izdanju nego inače…. Da samo znate kako su me danas ljudi gledali… friki… sva u crnom i svijetlo plava majica sa pinki, žutim i zelenim cvjetićima… sve neke vesele boje… ne bi bilo to tak čudno, nego da dok nisam išla s Tinom doma, imala dudu u ustima.. kak je lepa… plava i nacrtani mjesec i medo kako spava na njemu… marka dude je NUK…. Zdipila sam ju prije godinu dana bratiću… od onda ju držim na ključevima… ali, baš mi je danas pasala kada sam se za ruke držala s Tinom i poskakivale do kuče… kak je to smešno izgledalo… dve ženske drže se za ruke, skakuću, pjevuše ringe ringe jaja, a jedna još ima dudu u ustima…  Moja je ista takva samo je drugačija slika na njoj…Baš zbog toga, posvećujem ovo svom djetinjstvu koje polako prolazi…  Dal ste znali da djetinjasti ljudi dulje žive?!? Da… jer lakše podnose život i stresove….Znači, ja ću doživjeti 120-u i još se bum onda rolala…  Niko mene nemre natjerati da odrastem… i sa 80 bum luda kak i sada…. U svima nama se skriva malo derište… ali u meni ne… ja jesam to malo derište… i tako će biti još dugo… pozzz i budite djeca… nitko nije sretniji od njih…       |
10.05.2006., srijeda
Gotičari....gotika....krv....
|
Ovaj post pišam već tjedan dana i nikako da ga objavim… dok sam skinula sve što se može skinuti, imala sam oko 40 stranica o gotici… Sve sam to skratila, pa mi je ispalo čak 8 stranica…. I to je preveć pa ko' oče nek čita, a ko' ne, ne mora… sada barem sve najvažnije o gotici imate na jednom mjestu, a ne da morate kopati po knjigama i netu… Što su za vas gotičari, što je gotika općenito? Priznajem, ja mnogo toga o njima nisam znala, pa mi je taj post došao kao i informiranje same sebe, a ne samo vas…  Tko je gotičar? Gotičari, poznati kao noćne životinje, nastaju kao element post-punka. S punkom ih povezuje to što su prvi gotičari preživjeli fizička zlostavljanja od strane punkera, te su zato oni odgovorni za njihovu vječnu depresiju i vječno namršten izraz lica. Prvi gotičari su, nakon teških psihičkih, fizičkih i/ili seksualnih tortura što su proživjeli u djetinjstvu od strane obitelji, prijatelja ili malih kućnih životinja, odlučili svoju frustriranost pokazati zatvaranjem u mračnu sobu i pisanjem depresivne poezije. Povezivanjem u male mjesne scene, uspjeli su napraviti kultove i pokrenuti svoju supkulturu. U kultovima su grupno izražavali svoju bol rezanjem zapešća u krivom smjeru škaricama za nokte, dizajniranjem crne kožne odjeće i unakažavanju Barbika iz djetinjstva.  Za to, i njihovu sklonost otimanja i jedenja male djece, su pročulo, pa su i gotičari postali proganjani. Bili su proglašeni sotonistima na temelju pisama nađenih u sjedištima kultova (zabluda-zbog nasilnih tematika i molbi za ubojstvom mlađe braće su pisma krivo shvaćena, dok su zapravo bila namijenjena Djedu Mrazu). Počela je Velika Inkvizicija Gotičara, pri čemu je spomenuta vrsta bila proganjana i bačena u stadij ukočenosti s blagim simptomima epilepsije (pjena na ustima) nakon što su na njima bili uporabljeni mali pinki dodatak za kosu. Oni su uglavnom mirne i povučene osobe.  Gotičari imaju dug život zahvaljujući malim količinama UV zraka i relativno sporom načinu života. Zato ih se i danas može uočiti poslije 9 sati i za vrijeme kišnih dana. Vole skrivati svoje lice dugom crnom kosom (odvažniji imaju čak tamno crvenu), a kad to ne uspije, zacementiraju ostatak enormnim količinama presvijetlog pudera i naglašene oči. Obavezan dodatak je crna olovka. Gotičari nemaju preveliku sklonost prema dlakama na svom tijelu, pa osim tradicionalnog brijanja brkova su česti primjeri i potpunog brijanja obrva. Najčešće razmišljaju o smrti ili nesretnoj ljubavi (omjer 4:3), a idoli su im malo poznate grupe koje su zbog činjenice da nisu uspjeli prodati više od 20 CD-a ubrzo propale (Tople Sestre Milosti, Polja Tratinčica i Južni Kult Smrti). Nerazjašnjivim putem mužjaci redovno imaju kroničan nedostatak tjelesne mase, dok ženke po pravilu plivaju u salu.  Lik i osoba gotičara Glavni gotičarski moto, kojeg mora znati svaki čovjek koji planira jednog dana postati dio «šišmiš» obitelji, glasi: ODIJELO NE ČINI ČOVJEKA OSIM AKO JE CRNO. 1.Crna kosa. Podrazumijeva se da svaki gotičar koji se s pravom tako naziva mora imati prirodnu crnu kosu. Crna kosa asocira na noć, jedini dio dana kada šišmiši, mitska bića iz tame, mogu letjeti. 2. Šiške. Ne moraju biti u špic, ali bilo bi poželjno jerbo, samim time pokazujete da vas šišmiši nadasve fasciniraju. 3. Nacrtane obrve. Mnogima nije jasno zašto gotičarke briju obrve te ih ponovno crtaju. Lakše je 2 sata crtati dvije iste obrve, nego čupati prirodne jednom mjesečno. 4. Killeri iliti pseće ogrlice raznih dimenzija. Veći su poželjniji jer više odbijaju ljude, a poznato je da gotičari baš i ne preferiraju ljudsku rasu. Draži su im šišmiši. 5. Okrenuti križ. Najbitniji detalj koji mora posjedovati svaki gotičar koji drži do sebe i svoje pojave. Okrenuti križ simbolizira vraga, najboljeg prijatelja gotičara i stvoritelja šišmiša. 6. Korzet. Najbolji korzet je onaj najuži. Uobičajen i kod gotičarki i kod gotičara. Pošto je veoma uzak, korzet stvara pritisak plućima zbog čega gotičari dok pričaju, daju dojam da izgovaranjem svake riječi proživljavaju iznimnu agoniju bola. 7. Duge rukavice. Gotičari ne vole dodire .Rukavice sprječavaju da išta naškodi njihovoj mliječnoj gotičarskoj puti, koja se čuva samo za slatki dodir žileta ili nekog drugog metalnog predmeta dostojnog dodirivanja. 8. Duga graciozna suknja. Uz okrenuti križ, suknja je drugi najbitniji detalj koji gotičar koji drži do sebe mora imati. Razlog je jednostavan; kad dotično Sotonino dijete hoda, suknja leluja zbog naleta zraka, te tako ostavlja dojam kao da lebdi iznad zemlje. Uz to, lelujanje suknje može podsjećati i na let šišmiša. Gotičari uglavnom nose crno, no to je većinom odraz unutarnjih misli i stava izvana, premda za njih postoji mišljenje kako imaju poprilično duboku dušu i sakriven unutarnji svijet... Prevladavajuće boje odjeće su crna, bijela, ljubičasta i crvena. Sam stil oblačenja je drugačiji zavisno od toga tko sluša kakvu vrstu gotičke glazbe.  No također postoji i mišljenje da crna boja "štiti", npr. gotičara, od jednostavnog, običnog, svijetlog i glupog života uokolo. Utjecaji na modu potječu uglavnom iz srednjeg vijeka...  ANKH-Egipatski križ koji simbolizira vječan život, ponovno rođenje i životnu snagu sunca. Predstavljao je ključ za život poslije smrti, besmrtnost. Služi kao podsjetnik, da je život na Zemlji samo jedan od oblika postojanosti, da smo svi vječna bića.Kao hijeroglif, predstavlja maternicu-simbol života.  GOTIČKI KRIŽ-Značenje križa je vrlo slojevit pojam. Osim što predstavlja Kristovo uskrsnuće(uskriženje), on simbolizira Zemlju po horizontalnoj, i Nebo po vertikalnoj osi, tj. simbol komunikacije Neba i Zemlje. Ukoliko ga okružuje krug, on predstavlja "veliko kolo života" i sunčevu energiju. Gotički križ je poznat po ornamentima na njegovim krajevima. Ovo je slika gotičkog križa sa "elementima vampirizma", nastao po predlošku iz 13. stoljeća. PENTAGRAM-Uobičajeni simbol okultizma općenito. Rani kršćani su pet njegovih krakova pripisivali "pet rana Isusovih". U Srednjem vijeku je korišten kao simbol istine i zaštite od demona. Tijekom inkvizicije, Crkvu je asocirao na Kozju Glavu ili vraga u obliku Baphometa, pa su narodni simbol sigurnosti, izjednačili sa značenjem Vraga i prozvali ga "Vještičja Noga". Učenjacima je bio simbol glave i četiri čovjekova uda i duha concentriranog u 4 elementa tvari, zemlje, vode, zraka i vatre. Crkva je prozvala zlim, svakoga tko je koristio pentagram kao simbol, proklevši i sam simbol.  PENTAGRAM OKRENUT NAOPAČKE-Osnivač Sotonske Crkve, Anton LaVay, izabrao je ovaj simbol kao svoj amblem, po slici Eliphasa Levia, koja je predstavljala Baphometa.Razliku između ove dvije vrste pentagrama, prave samo Pogani, navodno razlikujući crnu od bijele magije.  GARGOYLE-ornament groteskne, uklesane figure čovjeka ili životinje. Često korišten ornament na gotičkim katedralama. Na katoličkim crkvama je korišten, kako bi ne-kršćane potaknulo da se preobrate na kršćanstvo.  Gotičarke su rijetka, ugrožena rasa, koja postepeno izumire zbog sve višeg rezanja žila pa je Sotona, vođa svih gotičarki koje drže do sebe, usadio u nas sjeme koje nas tjera na gotičarsku stranu kako gotičarke nikada ne bi izumrle. 1. Štuj Sotonu, ne imaj ni jednog drugog vraga uz njega! 2. Ne spominji ime Sotone uzalud! 3. Spomeni se da svetkuješ dan rezanja! 4. Poštuj noževe i žilet da kratko živiš i krvariš često na zemlji! 5. Ne ubij, osim svoje vene! 6. Ne sagriješi bludno, osim ako baš oćeš! 7. Ne ukradi tuđega žileta! 8. Ne reci lažne depresije! 9. Ne poželi tuđu depresiji, niti crnu odjeću! 10. Još jednom ne poželi nikakav tuđi žilet niti pribor za rezanje! Također gotičarka još... Mora oblačiti crno... Nositi crnu odjeću... Biti u crnome... Misliti crno... Štovati crno... Nositi crne majice... Poštovati crno... Uživati u crnome... Obavezan pribor gotičarke: Žilet, Najmanje 4 killera i onih ogrlica za pse na svim dijelovima tijela, Hrpetinu lanaca na sebi, Crna i samo crna odjeća, Marte sa jako puno rupica, Okrenuti križ kod kuće na zidu, 666 grafit na vašem zidu, Prst u spolnom organu ili u analnom otvor  Studiji Studija Sveučilišta u Glasgowu pratila je 1258 mladih koji su intervjuirani u 11., 13., 15. i 19. godini. Utvrđeno je da se od ukupnog broja onih koji se smatraju gotičarima, njih 53% samoozljeđivalo te da ih je 47% pokušalo samoubojstvo. Prosječno se u Velikoj Britaniji samoozljeđuje 7% do 14% mladih. Samoozljeđivanje je takvo ponašanje koje uključuje rezanje i spaljivanje. A 6% od ukupne populacije mladih priznaje pokušaj samoubojstva. N8eke prethodne studije upozorile su na porast takvog ponašanja. Istraživači su ustanovili da većina počinje sa samoozljeđivanjem između 12. i 13. godine, što je, u prosjeku, nekoliko godina ranije nego što su postali gotičari. "Uobičajeno objašnjenje bilo bi da kopiraju supkulturne ikone ili vršnjake (kad se samoozljeđuju), no naša studija otkrila je da se više mladih samoozljeđuje prije nego su postali gotičari. To bi moglo značiti da mladi koji se sami ozljeđuju imaju tendenciju privlačnosti prema gotičkoj supkulturi", kaže Robert Young, koji je vodio studiju. "Samo je 25 ispitanika tvrdilo da su 'dušom i tijelom' gotičari", rekao je Young. "Samoozljeđivanje", kaže on, "ponašanje je kojem ljudi pribjegavaju kao mehanizmu koji im pomaže da se nose s negativnim osjećajima". "To se može shvatiti kao svojevrsni brzi fiks. Neke fiziološke studije kompatibilne su s teorijom da se u mozgu oslobađaju endorfini, kemijski spojevi koji stvaraju osjećaj sreće, nakon epizoda samoozljeđivanja", rekao je New Scientistu.  Povijest gotike i sama riječ «gotika» Goth-kultura 1980-ih narasla je oko post-punk pokreta i već je sredinom 90-ih doživjela revival. Središnje mjesto u gotičkom 'vjerovanju' je tzv. crna estetika – uzimanje ikona koje društvo smatra zlim, kao što su razne prikaze lubanja, i prikazivanje toga kao prekrasnog. Tinejdžeri koji se sami ozljeđuju najvjerojatnije će postati poklonici gotike. No, u novopronašloj zajednici istomišljenika mogli bi lakše dobiti ključnu podršku i prihvaćanje. Riječ “gothic” – gotika potice od naziva jednog starog europskog plemena – Vizigota, koji su uživali u pljačkama i silovanjima i bili poznati po neobrazovanosti i pomanjkanju umjetničkog duha. Upotrebljavanje rijeci gothic u muzičkom smislu i za društvenu potkulturu počelo je kasnih ‘70tih s punkom i tzv. new romanticom, a počeci se mogu naći još i od egipatskog doba i još prije. Gothic scena se procvala ‘80tih kada su se pojavljivali mnogi hitovi sa samog vrha top lista od goth bendova kao sto su The Sisters of Mercy, The Mission, All About Eve, The Cure, Siouxsie and The Banshees, Fields of the Nephilim i Christian Death. Klasicni goth zvuk je onaj iz sredine ‘80tih, a karakterizirale su ga bučne semi-akustične gitare u stilu mandolina, neprekidne jednonotne bas dionice, jednostavni, ali brzi ritmovi, velika upotreba sitnesajzera ili procesiranih efekata i moćnih dark vokala. Goth bendovi iz ranih ‘80tih imali su mnogo vise punk utjecaja sto se i jasno osjetilo u njihovim pjesmama.  ‘80tih godina goth nije samo postao muzicki stil nego, i stil oblacenja. Goth look se sastojao od crno ofarbane duge kose, blijede koze, uske crne odjece, cizma na spic i od mnogo srebrenog nakita (najcesce religijska obiljezja od rano-europske i stare egipatske kulture). Takodjer su i bikerske jakne od crne koze, crne uz tijelo pripijene jeansice, crne mrezaste carape i crne pilotske suncane naocale postali zastitni znakovi gotha. Ranih ‘90tih se dogodila velika promjena u gothic sceni. Medijska zainteresiranost za goth muziku je naglo opala, premda je bilo i dalje visokorangiranih pjesama na top listama od velikih imena goth muzike iz ‘80tih. Goth muzika ubrzo je u potpunosti skinuta s medija. U svakom slučaju goth potkultura nije nestala nego je čak i ojačala. Noćni goth klubovi promovirali su mlade bendove koji su izdavali demo snimke kucne produkcije promjenjive kvalitete. Ponovnom rođenju pridonijelo je uveliko i veliki broj hollywoodskih victorian-horora, kao npr. “The Crow”, “Edward Scissorhands” i “Interwiev with the Vampire” davajući novi interes za goth scenu. Stil je crn, ponasanje mracno i drustvena scena je bazirana oko ogovaranja i klevetanja. Postoji nekoliko bendova koji su tokom ‘90tih imali svjetske hitove, npr. Garbage, Rosetta Stone, Sheep On Drugs, Nick Cave, Nosferatu, Curve i jos neki. Počevši od izgleda pa do muzike koja u mnogo čemu podsjeća na goth bendove iz ‘80tih s mračnim temama i karakterističnim stilom, najpravilnije ih je upravo i nazvati goth bendovima.  Najznacajnije vrsta goth muzike: Ambijentalna goth muzika (Delerium), klasična (Bach, Vivaldi), dark wave, death rock (Christian Death), ethereal (Lycia), industrijska (Die Form), new wave (The Cure), Rock (Sisters Of Mercy, The Mission, Bauhaus), synth pop, folk/okult, goth-metal: Paradise Lost, My Dying Bride, To Die For, The Gathering, Within Temptation, Lacuna Coil, Inkubus Sukkubus, Moonspell, Sentenced, The 69 Eyes… Evidentno je da su se gothic elementi zavukli i u neke druge metal žanrove, npr. u black metal (klasicni primjer Cradle Of Filth, kod kojih su osjetni goth elementi). Bela Lugosi's Dead: Pjesma izdana 1979.-e od the Small Wonder izdavačke kuće, benda po imenu Bauhaus; većina ljudi smatra ovu pjesmu kao prvu gotičku. "PETE MURPHY: Znam da je Bauhaus vjerojatno započeo ono, što kritičari nazivaju "gothic" žanrom, 1979.-e sa pjesmom "Bela Lugosi's Dead", ali goth je bio mit smišljen od novinara, negdje početkom '80-ih kako bi opisali Bauhaus, Joy Division, Iggy-ev vokal u The Idiot, i tako slično. Glazba je često bila nedorečena, ali takva je bila napravljena kao transcendentna kvaliteta." "...If a God of Love and Life ever did exist, He's long since dead; Someone...Something...rules at His place!" |
03.05.2006., srijeda
Ovisnost zvana ČOKOLADA...
 E, ovaj post biti će o čokoladi…O hrani bogova, afrodizijaku, ovisnosti, užitku… Valjda ne postoji netko tko ne voli bilo koji oblik čokolade… Za svakoga ponešto – čokolada u krutom stanju, tekućem ili ti topla čokolada, čokolada u kolačima… Čak je delikatesa pile preliveno čokoladom… Svejedno o kojem obiku se radi, ona je uvijek tu… Čak su i znanstvenici rekli da je zdrava i korisna… Svima nama najviše pomaže jer je puna serotonina… Ne. Nije to izmišljotina… Serotonin je tzv. hormon sreće. Zato neki ljudi je jedu kada su u depri… Bilo kako bilo, te delikatese i užitka sam se odnedavno odrekla…. Baš kao i mesa i svih mesnih prerađevina, šminke koja je testirana na životinja, pravog krzna i životinjske kože… Recite da sam luda, ali mene zanima kako ću dugo preživjeti bez ičeg slatkog i mesnih proizvoda pošto ovo ostalo sam odavno prekrižila… No, vratimo se na čokoladu… Mmmmm…Evo slikica poznatih proizvođača čokolada:    Iako se čokolada razlikuje po distributeru, ona se razlikuje i po udjelu čokolade u smijesi. Što ima više prave čokolade, ona je gorkija, a i kvalitetnija… Neke tzv. čokolade nisu čokolade već šećerna ploče koji imaju vrlo mali udio čokolade pa jedete šećer i bojilo, a ne pravu čokoladu… Put od biljke do naših želuca: Put do čokolade počinje sa zrnom kakaa koji raste u toploj i vlažnoj klimi. Bere se i prži pa mrvi u "čokoladni liker". Termin navodi na krivi zaključak, jer zapravo radi se o krutoj i još uvijek nezaslađenoj tvari. Od ovog trenutka kreće se sa dodavanjem šećera, arome, emulgatora i dodavanjem ili oduzimanjem kakao maslaca, tj. prirodne masnoće kakao biljke.  Zanimljivosti iz znanosti: Skupina talijanskih i britanskih znanstvenika otkrila je da crna čokolada povećava razine antioksidansa u krvi, što pomaže u sprečavanju srčanih bolesti. Stručnjaci su u časopisu Nature objavili da je razina antioksidansa u krvi porasla za 20 posto nakon uzimanja 100 grama crne čokolade, u usporedbi s konzumacijom jednake količine mliječne čokolade. "Naše istraživanje upućuje da mlijeko sprečava apsorpciju antioksidansa iz čokolade... pa može poništiti pozitivne učinke koji nastaju konzumacijom umjerenih količina crne čokolade", kažu znanstvenici. No pružaju tračak utjehe onima kojima je draža mliječna čokolada. Kako bi, naime, unijeli količinu antioksidansa jednaku onoj iz crne čokolade, moraju pojesti dvostruko više mliječne.  Najnovija istraživanja pokazala su da čokolada sadrži polifenole, kemijske supstance koje poboljšavaju rad srca, objavilo je Američko društvo kemičara. Polifenoli, kojih u jednoj kockici čokolade ima koliko i u čaši crvenog vina, spriječavaju oksidaciju LDL kolesterola u tzv. loši kolesterol, koji je štetan za arterije. "Čokolada povećava razinu dobrog kolesterola za 10 posto i tako za 20 posto smanjuje rizik od srčanih komplikacija", izjavio je dr. Joe. A. Vinson sa Sveučilišta Scranton. Po njegovim riječima, antioksidansi, kojih ima u brojnim namirnicama od zelenog čaja do kruha, pomažu u borbi protiv raka. Vinson je ustanovio da tekući kakao, derivat kakaovca koji se koristi u proizvodnji crne čokolade, sadrži većinu antioksidansa. "Ljubitelji crne čokolade mogu odahnuti. Što je čokolada tamnija, sadrži više antioksidansa", rekao je Vinson. "Ne samo da ih ima u velikim količinama, nego su antioksidansi u čokoladi iznimne kvalitete", dodao je. "Što su kvalitetniji, to su i učinkovitiji", pojasnio je dr. Vilson dodavši da su antioksidansi u čokoladi kvalitetniji od vitamina C i E. Okusi… Nešto što čini čokoladu posebnom… po tome svakome ne paše svaka čokolada… Okusa ima brate mili kolko očeš: obične ili ti mliječna, s punjenjem od jagode, višnje, naranče, kokosa… neke čokolade nemaju punjenja, ali u svom sastavu imaju npr. naranču. Postoji čokolada s chiliem… Probala sam je, ali mi ne paše… Prejaka je jer ima više od 50% čokolade. JA se rađe držim milki, a sada ni toga…     Uživajte u toj hrani bodova i debljajte se! :)))  |
27.04.2006., četvrtak
Neka vas ne jebe mišljenje ljudi do kojih vam nije stalo!
|
Helo! Upravo žderem grejp i mažem tipkovnicu njegovim sokom…  Kolko vidite, stalno nešto j***m po HTML-u… nikak mi ne paše... tražim nešto crno, obično, da si pašu svakakve bloody slike… Kod nekih HTML-a, složim boju, pozadinu, ali jebeni rub boxa nikak ne mogu… Pomoć!!! Evo sada malo objašnjenje naslova: Ne mislim da živite po svome i da vam se baš jebe za ostale, nego da je jednostavno ne obazirete na ne baš drage ljude dok vam počnu tupiti kak se to oblačiš, kaj to slušaš, s kim se družiš…. Meni osobno, pun je k***c slušanja toga…. Oblačiš neke šminkerske trapke, neku zelenu majicu… njanja njanja njanja…. Ja se oblačim onak kak se osjećam… Crno ne znači uvijek tugu, jednostavno se dobro osjećam u toj bolji; rozno ne znači britni spirs; a niti zeleno žapca…. :))  Ja sam bar ta koja je uvijek friki obučena… Onda mi je draže da mi netko kaže da sam užasna ili da nemam ogledalo, ja se samo nasmijem jer poštujem tuđe mišljenje ali mi se baš j**e za njega… Znam da je čovac iskren… Bar dok je riječ o takvoj bezazlenoj temi. Uostalom, zašto ja ne bi mogla biti obučena u zeleno??? To mi nikako ne ide u glavu. Svi misle ako slušam Kredele, Mejdeje, Hemerfola da moram biti u crnom… Iako je lakše nekak tu glazbu doživjeti kroz crno, meni se baš nosi zeleno, i ja ću si to obuči… I, još nešto, što se to druge nepoznate ljude tiče kako ja izgledam, da li imam crnu ili crvenu majicu, s leptirima ili ružicama? Fakat mi nije jasno… Ali znam, ja ću nositi ono u čemu se osjećam dobro (najčešće tamnije boje), ali imam neke faze gdje lupim po jednoj boji i ne puštam ju… ali crni lak na noktima uvijek ostaje… I uvijek se vračam na svoje – crno....  No, ja nemam ništa protiv što mi frendica sluša Šakiru i šminkerica je… Poštujem je, iako ona mene ne kuži kak me nije sram izaći van, a kamo li u školu, u nekoj čudnoj kombinaciji odječe… Najgore je biti običan! Pretvarati se u nešto što nismo, nositi nešto samo da nas drugi «prihvate i ne ogovaraju»… Usudite se biti drugačiji… bar ćete vidjeti tko vas voli zbog vas osobno, a ne zbog izgleda ili skupe odječe s markom! Ustvari, tko voli neka izvoli!  PS. 26.04. – Seko, hrpi brzdej! |
23.04.2006., nedjelja
Svi smo mi sami... sami se rodimo, sami umiremo, a ovi ljudi do kojih nam je stalo taj život nam pokušavaju uljepšati...
Jučer na rođendanu je bilo genijalno… Nasmijala sam se… Neki su bljuvali, neki pili mleko, neki se skitali po grmlju… a po meni su crtali.. Evo par slikica tih škrabotina…   Cijeli dan sam bila u šestici u DM-u (domu mladih)… I oko 22 h sam došla doma… Imala sam lanac od jučer… Već sam tako umorna od svega, od života da nisam mogla ni nositi 2 m lanca malo debljega… Vukla sam ga… hodala sam polako, s jedne strane pješećnjaka na drugu dok su svako malo Martina i bobo zastajali da me pričekaju… Tužno, ali istinito… svi smo mi sami… rodimo se sami, umiremo sami, a ljudi koje u životu srećemo su samo neka smetala, pokazatelji, voditelji kroz ovaj sjeban život… hodala sam i u buci ruženja lanca što se iza mene vuče, prepoznala sam sebe… poznam dosta ljudi, do mnogo njih mi je stalo, nekima je čak i do mene stalo… no, ja se osjećam tako samo… zašto je to tako??? Sada će pod komentarima pisati : «ti nisi sama, imaš mene»; «ne odustaj»… to je moj posao da druge tješim… Čula sam danas svakaj o sebi, ali mi je jedna fraza ostala onak zasječena: «ti si baš kao robot»…jesam, priznajem… dušu nisam ni imala, srce mi je određena osoba uništila… jedino što je od mene je ovo umorno, jadno tijelo što svakim danom je sve gore… No, i ja sam nekoć voljela… i ja sam bila dobra curica.. I ja sam život gledala kroz ružičaste naočale… Plakala bih sada baš kao i prije 20 minuta dok sam još hodala ulicom… ne znam zašto – to što sam sama, jadna, umorna ili to što sam tek sada to skužila??? U ovom svijetu moraš biti hladnokrvna budala da bi preživio… Umorna sam… ne mogu više… danas… ali ću nastaviti… boriti ću se radi ljudi do kojih mi je fakat stalo… žrtvovala bih život za njih…  Baš je sada Martina došla iz vana, pa smo pogledale još jednom slikice… Jednostavno obožavam ove ljude…. Za njih živim (fali još jedan tip i jedna cura)…. Uz njih mi je sve ljepše… Još me uvijek bole mišići od smijeha… :))) PS. Nije mi i do pupka; ja i mile smo došle; Mi zguzi…. |
21.04.2006., petak
svi nekaj serete, ali nikad ne kažete u facu... pljujete po drugima, a ni sami se toga ne pridržavate...
Upravo tako... Danas sam došla iz Križa... Taman sam se htjela izguštirati da vam napišem puno toga kako mi je bilo, da nisam ništa drugo jela osim čokolada, sira, bombona, pizzza i sladolada.... sve sam to zalijevala vinom... bilo je super... u pola 1 u noći smo jeli frišku domaći pizzzu i pili čistaka... Evo vam par slika nakon te pizze...     svijetlimo se ko jelke... pijane, site, namazane kremom... :)))) nasmite se kako jadno izgledamo jer mi baš to treba… bar da nekom uljepšam dan, mjesec…. Da ga nasmijem….Kao dobrodošlicu, izderačila sam se na frenda... onak, poštenski... imala sam totalno pravo i nije mi žal ni jedne jedine riječi što sam pljuvala po njemu.... ja nemam dlake na jeziku i svima kažem u lice... znam da je ponekad to bolno, ali istina manje boli od laži... to znam sa svoje kože... Sada me jebe još ročkas... neki Calcium se nasral, nasilno pozvao na ročkas, a niti ga ne poznamo, nitko od nas... jedni neću druge, drugi neću treće... ja si bum zela votku, bambus i nekog pa do prve jame piti... od 10 nas, na kraju nas bude 17... no, ja ću se zabavit, a valjda će i drugi... kisss i svi oni koji si želite promijenit link, izbrisat blog, napravite to… uništite sve… sjebite sve… ko vas jebe…. Živim za par ljudi do kojih mi je fakat stalo, nadam se da to znaju, a za ostale mi se jebe……..  |
15.04.2006., subota
Ispravaljanje "velike pograške"
|
Da, da... ta moja pogreška je bila to što sam fulala datum rođenja frendu... Ili lakše rečeno, dragom mom frendu danas je rođendan, a ja sam mu poslala poruku za hepi brzdej jučer... Nije ništa katastrofalno, ali Mileju je to očito još jedna sitnica za koju me može zajebavat... kako ja ljude mogu razveseliti... E, pa... Dragi Nimiru Sretan Ti 19 Rođendan!!!  Sada valjda nisam fulala godinu?!?!? Čestitala bi ti u facu, ali nejdem danas u grad... Lijepo se zabavite, nasmijte, napite i napušite, sretno stignite kući - ne s kolima hitne ili policije, nagledajte se dobrih komada, uživajte... bez mene...  Da, ljudi, subota je, ja sam doma i slušam kak stara nekaj kvoče... Dao Vrag da dobi ptičju gripu... šala.... nije ona kokoš, ona je koza... Do sada mi nikad nije srala za izlaske, uvijek sam smela van... očito da ju je lupila predblagdanska bolest... No, sve bu to prošlo... Bar se nadam... Rekla bi nešto, bilo što, ali nemam kaj. Glava mi je prazna u svakom smislu.... Čak više nema ni mozgojedca...  Svakim danom sve više ljudi briše blogove, ili mijenja linkove... zašto? zato jer serete jedni po drugima, vređate se, podjebavate... pa dajte, ljudi, malo respekta! I, da...nema više muzike... Kisss svima i uživajte u ferju još dok možete... |